Vpp u jednom dahu

Prvi dan. Stardate 18062018

Krenuli smo iz Karlovca oko 10 ujutro nakon kaj smo se uspjeli skupit. Naš čitavih troje. Ova mala avantura broji Ivicu, Marka i mene.

Prvi dan smo razvozili stvari na punktove opskrbe. Ruksaci su ionako brojali veliku kilažu a bez logističke podrške ovo je jedina opcija. Tako smo ostavili stvari na Baškim Oštarijama i Velikom Rujnu. Obavili ručak u Selinama i ostavili stvari u Paklenici. Prvim koracima teških ruksaka dovukli smo se do doma na Zavižanu, popili zasluženu pivu, lupili prvi pečat i pokupili se na spavanje.

 

Stardate 19062018

Buđenje u 8 ujutro. Jutarnja toaleta i doručak. Bura ne popušta od jučer. Kavica i uskoro krećemo prema Alanu. 9:12 nadobudno. Putem stajemo na Gromovaču, drugi žig Vpp-a. Mnogo fotki smo opalili po putu, što na Pivčevce, što na Hajdučke. Dolazimo do Crikvene, 3. točke Vpp, žig je u katastrofa stanju kao i inače. Dalje nemamo kontrolnih točaka do Alana. Putem nas brije bura i nosi naše teške ruksake. Za ljetno vrijeme je ugodnih 15 stupnjeva, a uz buru nitko se nije skidao iz vjetrovke. Sve dok nismo došli do kojeg šumskog dijela bura nas je nemilosrdno udarala. Ispod Seravskog vrha imamo raspravu sto se vidi u daljini. Dali je to Šatorina ili Visočica. Šatorina je pobijedila, ipak smo tek krenuli, nije Visočica tak blizu. 😦   Na putu nismo vidjeli ni zmiju. Do Alana stižemo u 16h nailazimo na prazan dom. A tako nam se piva pila. Pojeli smo večeru svoju za ručak taj dan, posto smo naručili klopu na domu. Hrpa čudnih likova ispada od svuda iz šume. Nekima se čudimo kako su završili uopće gore. Moj dragi prepoznaje Igora Tudora, kojeg smo poslali po ćevape. Tražio je neke pastirske stanove, a mi ga poslali u potpuno drugom smjeru. Dan završavamo u 9 u krevetima velikog Alana.

 

Stardate 20062018

Budimo se po dogovoru u pola 6, pijemo pravu kavu a ne ovo sranje od Nesa. Doručkujem pemican, Marko nam nema nešto apetita pa jede samo čokoladicu. Bura nije nešto popustila, ali ovaj dio ide više kroz šumu pa je bilo ugodnije. Osim na par mjesta di su prijevoji, tu je nosilo za poludjet. Ograđenica za skloniste izgleda sasvim solidno. 4 ležaja na daskama, mala pećica. Pomela sam malo i poredila sklonište. Dalje smo se odlučili za put preko Šatorine do Kugine kuće i do Skorpovca. Ukupno smo prešli oko 26 km po našem, a po Markovoj Stravi 30 km. Danas je bio životopisan dan. Putem do Šatorine nismo sreli ni pticu, a iza do Kugine divljina. Medo po putu. Konji i krave koji se neće maknut. Jedan mali poskok na kojeg je Markec skoro stao. Pa smo kroz žbunje do doma išli jer su nam se konji na putu ispriječili. Dan je bio obilježen malim bijelim bukvinim letačima koji lete na svaki dodir lišća. A taj vjetar ih je samo lijepio na nas kao na ljepljivu traku.

 

Stardate 21062018

Krenuli smo u 10 do 9 sa Skorpovca prema Budakovom brdu i Bačić kuku te preko Ravnog dabra do Baških Oštarija. Danas je dan protekao u tonu “Antonijo vruće mi je!” što nam je ubrzo zamijenila faza jagodice bobice. Jer ih je po putu bilo abnormalno puno, pa smo brstili grmiće. Dan je upekao pa smo lagano požalili za onim vjetrom od jučer. Bijela leteća pošast nas je i dalje pratila i ljepila se na nas. Proplanak na Budakovom i dalje očarava s pogledima i mekom travom za izležavanje. Bačić kuk i dalje ima predivne poglede na kukove. Nisam nešto od opisa jer krepana ležim i škrabam po mobitelu, boreči se s T9. Dalje staza vodi do Oblog kuka gdje smo penjali s alpinistima nedavno, pa na cestu koja prolazi kroz Dabrove. Tu se odlučujemo ići stazom kroz dulibe koja je poprilično zarasla. Izbijamo na Ravni Dabar i nadamo se pivi, ali ništa od toga. Nema nikog doma. Nakon kratkog odmora strmim usponom krećemo do prijevoja gdje je križanje staza i nastavljamo Premužićevom do kraj. Ispod Badnja je razrušena Premužićka pa nastavljamo šumskom vlakom do križanja za Stupačinovo. Tamo pijemo vrhunsku vodu sa izvora i bježimo dalje od komaraca. Još 2 km asfalta do cilja i razmišljamo o večeri i tušu. Cilj na vidiku, još samo treba preživiti pretrčavanje glavne ceste. A onda kraljevsko gošćenje. I odmor pošto će u petak cijeli dan lijevat kiša.

 

Stardate 22062018

Dan smo proveli u hostelu čameći dok ne popusti kiša i bura. Probudili smo se oko 8, sišli na kavu i doručak. Omlet s domaćim tvrdim sirom. Zatim su dečki uhvatili reprizu tekme od četvrtka Hrvatska -Argentina te su u miru pogledali lijepe golove, dok sam se ja zabavljala čitajući knjige na Watpadu. Kasnije smo otišli još malo odmoriti dok su kiša i bura lupali po prozoru. Kasnije su dečki otišli do Vile Velebita poštambiljati knjižice, a ja sam kraljevski gljivila i uživala u madracu. Jer težak je to luksuz u planini. Kasnije smo večerali predobru večeru, domaću juhu od koprive i juneći gulaš s njokama, te popili još jednu velebitsko nefiltrirano i na spavanje.

Stardate 23062018

Krećemo iz Baških u 8. Nakon jutarnje kavice. Cilj nam je Šugarska duliba a usput ćemo obići i Ždrilo. Oba skloništa su uređena od istog arhitekta i predivna su. Do Ždrila nam je trebalo 3 h. Put se može okarakterizirati kao “opet ta bukova šuma”. Putem smo ugledali dva srndaća i bjeloušku usred šume. Ljepa šuma jednolična bez nekih pogleda. Idemo putem preko Ramina Korita do Šugarske. Nakon 8 h dolazimo do Šugarske. Tek pred sam kraj imamo nešto pogleda na more i otoke. Kuhamo juhice jedemo kao uši. U zalazak boja nebo lijepim crvenim bojama. I puca vidik čak do Italije. Na karti ćemo provjeriti što se točno vidjelo. Na kraju nas se skupilo 13 u skloništu. Ja bezeciram krevet do prozora i brojim zvjezdice koje se pojavljuju. U ponoć riktam alarm da gledam nebo ali nakon 5 min odustajem i pobjeđuje me san.

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Stardate 24062018

Od Šugarske do Velikog rujna

Krećemo u pola 6 poluspakirani. Do bunara po vodu i put Panosa. Na Panosa dolazimo nakon sat i po. Bura nas brije cijelim putem. Nije bilo dana da nije puhala.

Nalazimo si zavjetrinu i radimo doručak, čaj, kavu, sve. Tratimo lijepo jutro i gledamo svoj cilj. Od Panosa nastavljamo cestom do Jelove Ruje. Pa dalje po cesti do 3 križanja Vpp-a i makadamske ceste da si malo prikratimo put. Putem prolazimo ispod špilje kod Debelog kuka. Obroncima Debeloga do kamena Čučavca te do Tatekove kolibe. Pijemo finu vodicu iz izvora i odmaramo uz ručak. Dalje nas put vodi prema Rujnu te imamo još oko 3 i pol sata pješačenja. Staza je valovita ali pretežno ide prema dolje s dva veća uspona na kojima sam preklinjala ruksak. Na Malom Rujnu nailazimo na tragove domaćih životinja. Nešto oko 7 dolazimo kod crkvice i bacamo kamp. Kuha se večera i ispija piva koju je Marko ostavio u boksu.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Jutro

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Jelova Ruja

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

OLYMPUS DIGITAL CAMERA
Na tatekovoj

OLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERAOLYMPUS DIGITAL CAMERA

 

Stardate 25062018

Jutro…. Buđenje u 7. dobro smo spavali na mekoj travi dok su kravice zvonile oko nas. Svako jutro nam spremanje ide sve teže. Tak da smo danas krenuli oko 10, nakon doručka i sitnih peripetija. Marka na zidu kapelice kaže 2 : 45 h do Struga. Prati nas oblačno vrijeme i bura opet. Pogled putem do Buljme je prekrasan. Nalazimo na puno izvora putem. Do Struga stižemo za 2:30, sustižemo si vrijeme izgubljeno u kasnom polasku. Kratki odmor na Strugama, koje su ponovno zašpricali protiv stjenica. Vodu točimo na Marasovcu i krećemo putem Vaganskog. Oblaci se spuštaju sve niže i koja kišna kap nalazi put do nas. Što smo više vjetar je nemilosrdniji. Na Vaganskom brzo slikanje i odlazimo tražit zaklon za gablec. Prema Malovanu već kreću table s upozorenjima za mine. Do Svetog Brda staza je valovita, a na prijevojima nas šamara vjetar. Svi smo već lagano umorni duhom i tijelom. Današnja dionica je najteža. Brzi pečat u dnevnik VPP  na Svetom Brdu u oblacima i spuštamo se do Vlaškog grada. Istražujemo novo zdanje u izgradnji i nastavljamo do Ivinih vodica, našeg prenoćišta. Put od Vlaškog do Ivinih mi je bio najružnije do sad. Hrpa spusta, porušenog drveća, puno uspona da bi na kraju došli u neuredno sklonište. Kamp nije bila opcija pošto nije bilo zavjetrine, pa smo riskirali na tvrdom podu. Našli smo si svoj ćošak, zakuhali večeru i gledali smiraj dana u 8. Marko nas je razmazio sa šunkom od Gavrilovića.

 

Stardate 26062018

Final day

Buđenje oko 7 spontano. Jer leđa bole od vražjeg poda. Doručak,kava. Dvoje susjeda kaj nas je dočekao u skloništu su bili Varaždinci. Al smo tek ujutro prepoznali Vlatku, jer su spavali već kad smo došli jučer. Nakon doručka manija pospremanja. Izbacujemo naše stvari van , hvatam se metle i udri. Hrpu ostavljeni boca stavljam u vrećicu i ispod klupe. Redim stol i ormar s hranom. Strašno što sve ljudi ostavljaju. Sva sreća ličilo je na bolje, nakon malo pospremanja. Nastavljamo dalje do Borisovog doma putem prateći potok :). Mali potoci postaje sve veći i veći, i uskoro se ne čujemo od njegovog žubora. Sve je toplije, onih 5-10 stupnjeva ubrzo mijenja 20+ sto smo niže. Stižemo… Borisov dom. Klopa na žlicu i piva, kava, ma sve. Tijelo vrišti daj sve. Dva dana već maštamo o pizzi. A o čemu nego o hrani, sve ostalo prođe al kad te uhvati želja onda ne pušta, sva ta bol i umor se zaborave pa čak i težak ruksak. Tumaramo dalje kroz Paklu do ulaza…. zadnji žig . To je to. Doviđenja Vpp. VESELJE i čestitke. Sad još samo treba dovući dupe do apartmana i sjest se. Na zasluženi odmor.

Trajala je ta avantura 7 dana. 7 burovitih dana, teških ruksaka i dana kad smo šutjeli jedni od drugih svako u svom čistilištu. Upijajući tišinu i huk vjetra i povremeni cvrkut ptica. Bez signala, ljudi i stresa. Samo ti i cilj dana. Ima nešto praiskonsko u tome nešto što čuči od davnina.

Pitanje što ima dalje od horizonta.

To the beyond…

P6290746.JPG

Advertisements

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s